Kastracija pastuva je najčešće izvođeni hirurški zahvat na konjima sa ciljem da se eliminiše karakteristično ponašanje pastuva i mogućnost njegovog daljeg razmnožavanja.
Kastracijom se uklanjaju testisi, koji se kod konja nalaze u skrotumu koji se nalazi u prepubičnom regionu. Testisi proizvode spermu i androgene hormone, odnosno testosteron, koji je odgovoran za karakteristično ponašanje pastuva. Skrotum štiti testise i obezbeđuje temperaturu koja je nekoliko stepeni niža od temperature ostatka tela, što omogućava optimalan razvoj spermatozoida.
Konji se mogu kastrirati u bilo kom uzrastu, ali se najčešće kastriraju između prve i druge godine, odnosno u trenutku kada njihovo ponašanje počne da smeta vlasniku. U nekim slučajevima kastracija se odlaže do daljeg razvoja pastuva, odnosno dok se ne donese odluka da li pastuv učestvuje u priplodu, što najčešće odgovara uzrastu od tri do četri godine. Smatra se da pastuvi kastrirani pre početka puberteta postižu veći rast u visini.
“Konj je božiji dar čoveku.”― Stara arapska poslovica
S obzirom na to da mlađi pastuvi znatno lakše podnose kastraciju, kod njih je i učestalost komplikacija manja, pa se svakako preporučuje ranija kastracija.
Međutim, pre donošenja odluke o kastraciji, neophodno je obaviti veterinarski pregled, kojim se utvrđuje razvijenost skrotuma i prisustvo i položaj testisa u njemu, što su neophodni preduslovi za pravilan izbor metode kastracije.
Kastracija se može obaviti na više različitih načina, a izbor tehnike pre svega zavisi od sklonosti veterinara, ali i od veličine, starosti i ponašanja životinje i od položaja testisa u skrotumu. Prema položaju konja pri kastraciji razlikujemo kastraciju u stojećem položaju i kastraciju u ležećem, odnosno pod opštom anestezijom. Nakon sečenja kože skalpelom, testisi se uklanjaju emaskulatorom, instrumentom koji svojim ravnim površinama istovremeno gnječi i preseca spermatičnu vrpcu.
Kastracija u stojećem stavu podrazumeva duboku sedaciju konja uz primenu lokalne anestezije. Ova tehnika zahteva najmanje prisutnog osoblja i njome se izbegava rizik opšte anestezije. Ipak, kastracija u stojećem stavu ima i svoje nedostatke. Vrlo je teško izvodljiva kod izrazito nemirnih konja jer ugrožava operatera, kao i kod ponija te konja sa slabo razvijenim skrotumom.
Kastracija u ležećem stavu, odnosno u opštoj anesteziji se može izvesti u terenskim uslovima u intervenskoj anesteziji, najpogodnije na čistoj i prostranoj travnatoj površini bez prašine ili u hirurškoj sali u opštoj inhalacionoj anesteziji. Zahvaljujući mogućnosti pogodnijeg pozicioniranja konja, ovim pristupom je moguće upotrebiti i zatvorenu metodu kastracije kojom se značajno smanjuje učestalost infekcija unutar trbušne šupljine (peritonitisa) te evisceracije, odnosno ispadanja trbušnih organa ukoliko se prilikom kastracije koristi postavljanje ligature (zaštitnog šava).